Sedam sporih dana oko Villa Belveder — tihe plaže ujutro, dugi ručkovi na luci i zalasci sunca kakvih se sjećate godinama poslije.
Tjedan na Korčuli zapravo počinje tek drugog jutra. Prvi dan stignete umorni s putovanja, petljate s ključevima, spustite se do mora i samo stojite na trenutak. To je u redu. Ne pokušavajte ništa. Otok ide po sporijem satu od onoga s kojim ste došli i treba mu otprilike dvadeset i četiri sata da se vaše tijelo s njim usuglasi.
Ono što slijedi je ritam u koji sam gledao goste kako upadaju u Villa Belveder, dorađen kroz nekoliko sezona u nešto poput plana — ali dovoljno labavo da ga možete ignorirati kad god se ponudi duži ručak. A on se, na ovom otoku, nudi gotovo svaki dan.
Prvi dan — dolazak, kupanje, rano spavanje
Većina gostiju stiže poslijepodnevnim Krilo katamaranom iz Splita. Pristaje u Veloj Luci oko četiri, do kuće ste do pola pet, a dok raspakirate, otvorite škure i shvatite koji prekidač pali svjetla na terasi, već je gotovo zlatni sat. Ne pokušavajte ništa organizirati. Spustite se ravno na mol ispred vile, upadnite na deset minuta, pa sjednite na terasu s onim hladnim što ste donijeli od kuće.
Večera prve noći neka bude najjednostavniji mogući obrok. Konoba Davorin pet je minuta vožnje uz obalu — peku ribu bez ceremonije, vinska karta je kratka i dobra, a konobar će vas zapamtiti za drugi put. Ako ne možete na restoran, supermarket Studenac u Veloj Luci radi do devet; rajčice, kruh, komad paškog sira, boca Pošipa i imate večeru na terasi za dvadeset minuta.
Drugi dan — Proizd
Ako vjetar surađuje — provjerite na Windyju prije doručka — posvetite drugi dan u cijelosti Proizdu. To je zaštićeni otočić deset do petnaest minuta vodenim taksijem iz luke Vela Luka, s onom vrstom bistrine koja vas iskreno upropasti za obične plaže. Taksi ide sa zapadnog kraja rive, više-manje stalno između devet i sedam ljeti, oko deset eura povratno. Posljednji brod natrag obično je u 19:00 — potvrdite prije polaska.
Spakirajte knjigu, šešir, papuče za more, više vode nego mislite da treba, i ostavite mobitel u torbi. Mali restoran na brijegu poslužit će pristojnu ribu s roštilja, a žena koja ga vodi pustit će vas da sjedite koliko god želite. Ostanite dok vas ramena ne pocrvene. Spavat ćete bolje nego u godinu dana.
Treći dan — dan u gradu
Trećeg dana vozite se preko otoka do grada Korčule. Sat i dvadeset minuta kroz borovu šumu, vinograde i poneku usputnu tezgu sa smokvama. Sama vožnja je polovica užitka — prazne ceste, more koje se pojavljuje i nestaje s desne strane, jedan traktor na serpentini za kojim ćete biti zaglavljeni deset minuta i neće vam smetati.
Parkirajte se izvan zidina, prošećite ulicama poput riblje kosti, popnite se na Marco Polo toranj ako ga nikad niste vidjeli (turistička je atrakcija, ali iskreno vrijedi dvadeset minuta), i pojedite ranu večeru kod Filippija na stolnom trgu. Naručite crni rižot. Vozite natrag u mraku spuštenih prozora. Natrag u Veloj Luci do deset, u bazenu do deset i petnaest.
Četvrti dan — ne raditi ništa
Ovo je najvažniji dan tjedna. Bez alarma. Bez plana. Doručak na terasi s onim što je ostalo s tržnice. U bazen, u more, natrag u bazen. Ručak neka bude nešto što ćete sastaviti stojeći za kuhinjskim pultom — kruh, rajčice, ulje, avokado, limenka srdela iz supermarketa koje će se ispostaviti kao najbolje srdele koje ste ikad jeli.
Dugo drijemati. Pročitati nešto. Do šest ćete opet jasno razmišljati, što je i cijela poanta. Jednostavna večera nečega s roštilja kod kuće. U krevetu do deset. To je dan kojeg se ljudi godinu dana poslije najjasnije sjećaju.
Peti dan — vinska zemlja
Dvadeset minuta vožnje istočno do Smokvice i kušajte Pošip na izvoru. Krajančić ima malu modernu kušaonicu s ozbiljnom postavom; Toreta je više stara škola, malo kaotičnija, a obitelj će sjesti s vama. Oboje će vam prodati boce za trećinu restoranske cijene. Kupite više nego mislite da vam treba — popit ćete to taj tjedan.
Ručak u Konobi Mate u Pupnatu ako uhvatite stol — nazovite dan prije. To je ono mjesto gdje je jelovnik komad papira, a kuhar je ujedno i vrtlar, a začinsko bilje izlazi iz dvorišta. Vožnja kući kroz Žrnovo u zlatnom satu jedan je od velikih neopjevanih užitaka otoka.
Šesti dan — dan na brodu
Unajmite skipera iz Vele Luke za cijeli dan. Šest sati, dvije ili tri postaje za kupanje, ručak na brodu ili u uvali do koje cestom ne biste mogli. Oko dvjesto pedeset do četiristo eura za manju grupu, ovisno o brodu i sezoni, gorivo obično uključeno.
Čak i ako ste se zarekli protiv ičega organiziranog, ovo napravite. Obala izgleda potpuno drugačije s mora, plivat ćete u vodi dubokoj dvanaest metara i kristalno bistroj, i provest ćete sat usidreni u uvali gdje je jedini drugi zvuk cvrčaka na padini. To je izlet o kojem se priča godinama poslije.
Sedmi dan — dugi oproštaj
Posljednje jutro. Kava na terasi, još jedno kupanje, polagano pakiranje. Uzmite kasni katamaran ako možete — dat će vam cijeli dan. Ručak na luci u jednom od kafića, gledajte jutarnje ribarske brodove kako istovaruju, kupite malu bočicu maslinovog ulja za kući.
Dok stignete natrag u Split, već ćete tiho planirati sljedeći posjet. Tako ovaj otok radi. Ne viče. Samo postane mjesto na koje mislite kad drugi odmori završe.
